Prošle večeri u 8:45 pripremala sam opuštajuću aromaterapijsku kupku i pijuckala čaj od kamilice kad se oglasio alarm automobila. Već sam neko vreme u našoj ulici vodila kampanju protiv nesnosnih i besmislenih alarma budući da su veće šanse da vam automobil obije razjareni komšija pokušavajući da isključi alarm nego provalnik.
Ovog puta, međutim, umesto da poludim od besa i pozovem policiju, jednostavno sam udahnula kroz proširene nozdrve i promrmljala „smiri se“. Neko je pozvonio na vrata. Javila sam se na interfon. Začuo se uglađeni glas nalik na ovčiji koji je zablejao: „Jebeno me vara!“ Zatim je usledilo histerično cmizdrenje. Strčala sam dole gde je, ispred mog stana, Magda, sva u suzama, cvilela za volanom Džeremijevog „sab“ kabrioleta iz kojeg je gruvala neopisivo glasna muzika, uz sva svetla upaljena i bebu na zadnjem sedištu koja se derala kao da je napada mačka.
- Isključuj to! – viknuo je neko sa prozora iznad.
- E, pa ne mogu, dovraga! – kriknula je Magda drmajući haubu.
- Džererse! – derala se na mobilni. – Džererse, jebena svinjo preljubnička! Kako se otvara hauba na „sabu“!
Нема коментара:
Постави коментар