четвртак, 24. новембар 2011.

Dnevnik prevoda (Marilynne Robinson, "Home")


Tekst potiče iz dela Merilin Robinson, višestruko nagrađivane američke autorke tri romana i većeg broja eseja, članaka i recenzija objavljenim u magazinima kao što su Harper’s, The Paris Review i The New York Times Book Review. Autorkin treći roman „Dom“, objavljen 2008. u Americi, doneo joj je Orindž nagradu (Orange Prize for Fiction) te iste godine, dok joj je drugi roman „Galad“ doneo i Pulicerovu nagradu 2005. godine. 

Roman čiji deo teksta prevodimo predstavlja priču o životu porodice Boton, sa posebnim naglaskom stavljenim na oca, sveštenika i udovca Roberta Botona, i njegovu već odraslu decu, Glori i Džeka, koja se posle niza godina vraćaju kući u Ajovu. Roman je povezan sa svojim prethodnikom „Galadom“, ne kao nastavak već kao srodno delo, predstavljajući drugačiji pogled na istoriju iste porodice romana „Galad“ kroz oči mlađe kćerke Glori koja se nevoljno vraća u svoj rodni grad sa svojih 38 godina kako bi se brinula o svom ostarelom ocu. Njen brat Džek je crna ovca porodice, alkoholičar sa grešnom prošlošću, mada ne jedini koji u porodici nosi tugu u srcu. „Dom“ je roman o tajnama i odnosima između ljudi koji su otežani međusobnim suzdržavanjem od otkrivanja misli i osećanja. Roman se takođe osvrće na teme pravde i osude kroz likove koji se međusobno ne razumeju, a ipak ne prežu od osuđivanja. Teme postaju jasnije kada se pročitaju oba romana. Robinsonova nas ovim romanom tera na razmišljanje o tome da li se ljudi zaista mogu promeniti. „Dom“ je od sva tri romana najeksplicitnije politički roman i zauvek će ostati značajan među američkim čitaocima. To je roman o tugi i razočaranju koji nas upućuje na misao o domu kao nečemu što, ma kako obilovalo osećanjima krivice ili gubitka, može ponuditi bar mrvu nade u teškim trenucima. 

Tekst koji prevodimo govori o kući na način na koji je doživljava otac Džeka i Glori. Kuća je personifikovana. Otac je vidi kao suprugu koju je izgubio i ona mu nudi udobnost i mir. Kada čitamo opis izgleda kuće nailazimo na reči „face“, „brows“ i „heart“ što nas automatski asocira na opis osobe.

Za prevod ovog teksta koristila sam sledeće rečnike i priručnike:

Oxford Advanced Learner’s Dictionary, 8th ed.

Neki od njih su mi pomogli da uobličim osnovnu ideju dela kako bi se lakše snašla sa prevodom teksta, ali što se tiče samog prevođenja i traženja ekvivalenata, konstrukcije su mi ponovo pravile probleme i ponovo sam se morala oslanjati na svoj osećaj i tehnike preraspodele i zamene.

Problemi na koje sam naišla u tekstu:

  1. ”especially when it stood over against particular sorrow” sam pojednostavila i prevela kao “posebno u teškim trenucima”. Nisam htela da gradim nepotrebno komplikovanu konstrukciju. Tu sam iskoristila tehniku zamene.
  2. ”It was a beauty that would not be apparent to every eye” sam prevela kao Bila je to lepota koju nije baš svako mogao uočiti opet koristeći tehniku zamene.
  3. „It was too tall for the neighborhood“ sam odlučila prevesti kao „Bila je viša od svih kuća u komšiluku“ umesto „previsoka“ ili nešto treće.
  4. Namučila sam se oko traženja ekvivalenta za „brows“ u srpskom, pa sam na kraju odlučila iskoristiti termin “nadstrešnice“. Jedino mi je to zvučalo logično, iako može značiti i druge vrste pokrivanja delova kuće.
  5. “Not that they had been especially presentable even while the house was in its prime”. Prevod ove rečenice zadao mi je problem samom strukturom koja počinje sa “Not that […]”, kao i sa terminom “presentable” koji se može prevesti na više načina uz različite reči i “in its prime”. Konačni ishod je sledeći: “Mada nije ni da su ikad bili posebno održavani, čak ni kada je kuća bila u najboljem stanju.”
  6. Za izraz “Such times you had!” imala sam više opcija: “Kakva su to vremena bila! Kako smo se lepo provodili tada! itd. Odlučila sam se za “E, to su bila vremena!”
  7. Poslednja rečenica mi je kao celina bila pomalo teška za prevođenje, ali sam konačno uspela dobiti sledeću verziju: “To su bila vremena!” rekao bi njen otac, kao da se blaga zapuštenost u sadašnjosti sastojala iz konfeta i omota bombona koji su ostali nakon prolaska neke veličanstvene parade.
  8. Na više mesta sam se dvoumila oko prevoda izraza „her father said“ pošto mi nije zvučalo najbolje prevesti to kao „rekao je njen otac“ ili „reče njen otac“, pa sam dati izraz prevela kao „rekao bi njen otac“ pošto mi se čini kao da je to nešto što je on s vremena na vreme spominjao.

 Tekst nije bio preterano težak, mada mi se na prvi pogled učinio problematičnim zbog konstrukcija u prve tri rečenice koje su me odmah na početku zbunile. Posle diskusije na času, posao mi je bio znatno olakšan. Tekstu bih dala ocenu 6 na skali od 1 do 10, najviše zbog konstrukcija koje sam morala prilagođavati srpskom jeziku tehnikom raspodele.

четвртак, 17. новембар 2011.

Dnevnik prevoda (Iain Banks, "The Bridge")


Informacije o romanu našla sam na sajtovima wikipedia.org i enotes.com. Pisac romana je škotski autor Ijan Benks. Roman je objavljen 1986. godine i predstavlja neuobičajenu ljubavnu priču smeštenu u Edinburgu. Priča se vrti oko tri lika (Aleks, Džon Or i Varvarin) koja čine tri različite strane glavnog lika. Roman povezuje nekoliko naizgled nepovezanih priča čiji glavni junaci postoje kao projekcije snova ili jedan određeni neimenovani lik. Vernost ne igra neku veliku ulogu u viđenju ljubavi u ovom romanu. Ono na čemu jeste naglasak je čudesna isprepletanost likova i njihova nemogućnost postojanja jednih bez drugih. Sam autor, Ijan Benks, smatra da je ovo njegov najbolji roman. Pripada žanru naučno-fantastične distopije.

Tekst dat na prevod predstavlja opis mračne, napuštene železničke stanice i zvuk sirene voza koji nam približava okolni pejzaž. Pažljivo odabranim epitetima (shuttered, empty, grey, damp, cold, dark, heavy, itd.), autor nam nudi jednu tmurnu i depresivnu sliku ispunjenu bojama koje bude osećaj tuge, nemira i samoće. Tekst se javlja u prvom licu jednine i zapravo predstavlja opis sna koji lik, Džon Or (nazvan tako usled nemogućnosti da se seti svog imena zbog amnezije koju dobija posle saobraćajne nesreće), daje svom terapeutu u bolnici.

Tekst sam pre početka prevođenja pročitala 5 puta. Rečnici i priručnici koje sam koristila su:

Oxford Advanced Learner’s Dictionary, 8th ed.
http://www.haddonstuff.f9.co.uk/ (“Analysis of The Bridge“)

Diskusija na času mi je pomogla oko izraza kao što su “fading whistle”, “chatter” i “soot-darkened bricks”, što sam prevela kao “zvižduk koji je jenjavao”, “klopotanje” i “čađave cigle“.

Problemi na koje sam naišla u tekstu:

  1. Jedan od problema bile su konstrukcije. U prevođenju sam morala vrlo često koristiti tehniku zamene i preraspodele da bi tekst na srpskom delovao prirodno.
  2. Premodifikacije sam rešavala uvođenjem pasiva ili odnosnih rečenica, koristeći tehniku zamene.
  3. “crags”, “slopes”, “scree” sam potražila i u vidu slika, kako bih bila sigurna u srpske ekvivalente. Ni to nije bilo sasvim lako budući da nikad nije bilo dovoljno preciznih rezultata kad se radilo o srpskom jeziku.
  4. “slopes of jumbled scree” sam uz pomoć slika, prevoda u rečnicima i opisa koje sam našla na wikipedia.org prevela kao “padine nagomilanih oblutaka” iako nisam sigurna u geografske ekvivalente
  5.  “pistoned hearts” sam protumačila kao samo jezgro lokomotive sastavljeno od pokretnih klipova. Tako da sam ceo izraz prevela kao “zveket pokretnih klipova njenog jezgra“.
  6. “stood out against” sam razumela, ali nisam mogla odlučiti koji bi izraz najbolje odgovarao: “isticali su se naspram”, “izdvajali su se”ili nešto treće. Odabrala sam prvu verziju.
  7. Za prevod izraza “I could hear nothing of the train or its engine” iskoristila sam antonimijski prevod “nisam mogao čuti ni voz, ni (njegovu) lokomotivu”.
  8. “When the noise of the whistle had died away” prevela sam kao “kada je zvižduk sirene zamro” pokušavajući da zadržim donekle istu sliku i stil.

Prevod sam pročitala više puta (5-6) i svaki put sam dolazila do nove ideje za prevod određenih rečenica. Menjala sam konstrukcije i redosled reči. Na skali od 1 do 10, tekstu dajem ocenu 9 kao najtežem koji sam dosad radila.

среда, 9. новембар 2011.

Dnevnik prevoda (Amy Tan, "The Opposite of Fate")


Delo autorke Ejmi Ten objavljeno 2003. godine u Njujorku predstavlja priču o životu kao o nečemu satkanom od radosti, sitnih zadovoljstava, smeha, ali i suza, tuge, nepredvidljivih događaja i preokreta, kao i od ostalih magičnih činioca naših životnih puteva. U ovom romanu Ejmi Ten ostavlja fikciju po strani i po prvi put nam bez ikakvog posredstva daje svoj lični stav prema sudbini i svoja razmišljanja o životnim izborima, uticajima, stavovima, kao i o srećnim okolnostima u kojima se ponekad nađemo i koja nas na neki način promene. Ejmi Ten nas zabavlja svojim humorom i istim duhom koji prati i njena prethodna dela. I ovde nam govori o istoriji svoje porodice, kao i o njenom ličnom doživljaju kineske populacije u Americi. Zahvaljujući tolikom unošenju u samo delo, ona uspešno zadobija poštovanje čitalaca koji bivaju izloženi njenom ličnom životu, njenim skrivenim mislima i brigama, pa čak i potpuno nebitnim detaljima. Roman Ejmi Ten podseća na autobiografiju, međutim, pisanje autobiografije zapravo nije bio autorkin cilj. S druge strane, nema bolje autobiografije od one u kojoj svest autora da piše o sebi ne postoji kao prepreka.

Ono što mi se čini najzanimljivijim jeste forma ovog dela. Pisano je iz različitih vremenskih perspektiva i na taj način bitni događaji u životu Ejmi Ten sagledani su iz različitih uglova. Tako se svaki deo romana može čitati i pojedinačno.

Deo teksta za prevod tiče se razmišljanja Ejmi Ten o sebi kao autorki. Događaj u kojem se nalazi u tekstu dovodi je do neke vrste epifanije gde ona u samo nekoliko trenutaka shvata različite stvari o sebi i svom pisanju. Preko prisećanja o svojim studentskim danima, do naglog buđenja pri pogledu na žičanu policu sa natrpanim knjigama iz koje viri naslov njenog bestselera, Ejmi Ten nam nudi svoje lične stavove i osećanja na dlanu.
Tekst  na neki način po formi pripada autobiografiji, memoaru ili dnevniku.

Pre početka prevođenja, tekst sam pročitala 7-8 puta. Za dodatnu pomoć koristila sam sledeće priručnike i rečnike:

Oxford Advanced Learner’s Dictionary, 8th ed.

I ovaj put, diskusija na času mi je značajno pomogla u rešavanju problema pri prevođenju ovog teksta, tačnije u prevođenju izraza kao što su: “ultimate reminder of an author’s mortality“ što sam prevela kao „krajnjim podsećanjem na to da su i pisci samo obični smrtnici“, i “store manager“ što sam prevela kao „direktor knjižare“. Diskusija me je uputila i na rešenja do kojih sam kasnije došla sama kombinujući ono što sam čula na času sa onim što sam pronašla u rečnicima i što najbolje i najprirodnije zvuči

Problemi na koje sam naišla:

  1. Najviše sam problema imala sa glagolskim vremenima trudeći da zvuče prirodno, pa sam u tom slučaju samoinicijativno na par mesta ubacila glagolski prilog prošli umesto perfekta ( “I saw that my book was hacked apart […]“ sam prevela kao „shvativši da je moja knjiga bila raščerečena […]”). U istoj rečenici izraz “In page after chilling page (I saw) [...]“ sam prevela kao „Listajući stranice osećala sam sve veću jezu (shvativšti) [...]“.
  2. “Public scrutiny“ sam protumačila kao stalnu izloženost javnosti koja uporno analizira svaki korak autorke, pa sam rečenicu prevela kao „Već sam se navikla na budno oko javnosti.“ prilagodivši izraz srpskom jeziku.
  3. U trećoj rečenici naišla sam na dva problema “about to“ i “Yet another reading“ što sam  prevela kao „spremna na još jednu prezentaciju svoje knjige“ kako bih učinila izraz jasnijim u srpskom jeziku.
  4. “CliffsNotes” sam na jednom mestu transkribovala a na drugom prevela tj. odomaćila kao „priručnici“ : „Piljila sam u te priručnike pomislivši kako još uvek nisam umrla.“
  5. “and if the sad truth be known“ sam prevela kao „a što je najtužnije“ smatrajući ovaj izraz nekom vrstom kulturološkog ekvivalenta u srpskom jeziku, budući da bi bukvalni prevod bio daleko od prirodnog izraza na srpskom.
  6. “may they rest in peace“ sam prevela kao „počivali oni u miru“ kako bi se izraz stopio sa ostatkom rečenice na koju se nastavlja.
  7. Sa rečenicom u kojoj se spominje nekrolog, imala sam problem sa dvosmislenošću u formi u kojoj sam zadržala prevedenu rečenicu: „Prelistala sam stranice i našla biografiju autora, mene, Ejmi Ten, koja je nalikovala kakvom nekrologu.“ Na kraju sam shvatila da zapravo ne bi trebalo doći do nesporazuma.
  8. Najviše sam se dvoumila oko pretposlednje rečenice koju sam htela sklopiti u razumljivu i prirodnu izjavu bez čudnih konstrukcija, pa sam je zato pojednostavila što sam više mogla: „Listajući stranice osećala sam sve veću jezu shvativši da je moja knjiga bila raščerečena, pretrpevši autopsiju i balsamovanje u kratke sažetke sadržaja, porodična stabla, pa čak i kineske horoskope, reč po reč, poglavlje po poglavlje.“

Pored svega navedenog ipak smatram da sam se uspela snaći i pružiti zadovoljavajući prevod svojoj grupi. Borila sam se oko održavanja stila autorke, ali i oko razumljivosti samog teksta. Pre predavanja prevoda grupi pročitala sam ga 5 puta. Nisam unela nikakve promene, ali iščekujem sugestije članova svoje grupe.

Budući da smo i ovog puta imali vrlo uspešnu diskusiju na času, prevođenje mi je donekle bilo olakšano. Na skali od 1 do 10, tekst bih ocenila šesticom zbog izmene konstrukcija na engleskom pri prevodu na srpski i  potrebom za kulturološkim ekvivalentom i analognim prevodom (u slučaju autorkinog zvanja). Razmišljala sam i o antonimijskom prevodu u slučaju poslednje rečenice koja bi u tom slučaju zvučala kao: „Piljila sam u te priručnike pomislivši kako sam još uvek živa (i zdrava).“

среда, 2. новембар 2011.

Dnevnik prevoda (Iain Banks, "Complicity")

Na wikipedia.com saznala sam da je autor romana poznati škotski pisac Ijan Benks. Roman je objavljen 1993. godine. Radnja dela smeštena je u Edinburgu i okolini, i prati priču o zločinima koje počinjava jedan od dva glavna lika čiji identitet ne saznajemo do samog kraja. Drugi glavni lik jeste novinar, Kameron Koli, na osnovu čijeg članka, objavljenog nekoliko godina ranije, serijski ubica kojeg pratimo bira žrtve. Ono što se meni lično čini zanimljivo u ovom romanu jeste izbor načina pripovedanja. Delovi teksta koji govore o novinaru pisani su u prvom licu, dok oni koji predstavljaju perspektivu ubice govore u drugom licu. Taj izbor naracije čini nas bližim ubici i na taj način mi zaista postajemo njegovi saučesnici i svedoci na šta nas sam naslov i navodi. Roman obiluje scenama nasilja i predstavlja priču o grehu. Benks ovim romanom približava čitalačku publiku umu ubice i dozvoljava joj da se uplete u njegove zle planove.

Tekts dat za prevod jeste opis ubice u iščekivanju nečijeg dolaska (vrlo verovatno policije). Kuća u kojoj se nalazi je u skoro potpunom mraku. Pisac prati svaki pokret koji ubica pravi u kući, pa čak i njegove misli (”There was a strange, sharp smell in the air and you thought of cats, though you know he doesn't have cats”.) i osećanja (“You felt a moment of digust, and then a little guilt.“). U jednoj od prostorija nalazi se i oteta sluškinja koju on obilazi. Tu vidimo i način na koji on razmišlja kao osoba koja sprovodi određeni plan. Tekst je pun detalja i sve što se dešava je potanko objašnjeno.

Tekst sam pročitala sedam puta pre nego što sam počela sa prevodom. Rečnici i priručnici koje sam koristila su:

Oxford Advanced Learner’s Dictionary, 7th ed.

Ovaj put mi je bilo puno lakše da uradim prevod budući da je diskusija na času bila izuzetno plodna po pitanju potencijalnih rešenja. Priručnici su mi pomogli da se informišem o samom romanu, a rečnici sa rečima kao što su „taut“ i „masking-tape“. Većinu izraza sam prevela na osnovu informacija sa časa.

Prva stvar koju sam morala uraditi jeste odabrati u kom licu će biti pripovedanje u mom prevodu. Mogla sam birati između drugog lica i tako, kao i sam pisac, održati distancu između lika i radnje koju obavlja, i trećeg lica koje bi isto tako zvučalo prihvatljivo. Odlučila sam se za treće lice, a kao glagolsko vreme sam iskoristila perfekat.

Problemi na koje sam naišla:

  1. „when you went back through to the kitchen“ – „to go through to“ bih prevela kao „kada se probio do“, međutim u datom kontekstu sam odlučila prevesti izraz kao „kada se odšetao do kuhinje“ pošto nema znakova o tome da se kroz nešto probijao. Jednostavno je prošao kroz kuću do kuhinje.
  2. „in the air“ – ovaj izraz sam odlučila potpuno izbaciti iz rečenice pošto je u srpskom jeziku, u smislu u kojem se ovde našao, potpuno suvišan. Miris se i može jedino osećati u vazduhu.
  3. „pissed herself“ – u ovom slučaju sam odlučila da se ne plašim reči i da rečenicu prevedem kao „Tada je shvatio da se sluškinja upišala.“ Odlučila sam tako budući da bi srpski ekvivalent za dati izraz takođe morao pripadati vulgarnom slengu kako bi se njegova asocijativna vrednost sačuvala, kao i stil kojim je autor pisao. Dakle, tu sam koristila analogni prevod.
  4. „a little guilt“- naizgled jednostavno, ali nakon razmišljanja došla sam do nekoliko varijanti uključujući i izraz „slab osećaj krivice“ koji sam na kraju zadržala u svojoj verziji prevoda koristeći tehniku zamene.
  5. “Aga“ – u ovom slučaju reč sam prevela kao „šporet“, iako bi pravi kulturološki ekvivalent možda ipak bio „smederevac“.
  6. „they appeared healthy too“ – Budući da sam ranije u tekstu spomenula „Prsti su joj izgledali u redu“, onda sam i u navedenoj rečenici izraz zamenila sa „i one su se činile u redu;“ umesto „zdrave“. Čini mi se da je cilj bio naglasiti to da je sluškinja dobro, a ne da je zdrava u opštem smislu.
  7. Problem mi je napravila i poslednja rečenica u tekstu „A drop of urine fell and joined a pool on the tiled floor beneath the chair.“ Nisam htela da prevod zvuči suviše bukvalno, a ni da se izgubi taj detaljni opis koji je ipak zaštitni znak autora. „Tiled floor“ sam prevela kao „pločice“ jer bi izraz „popločani pod“ imao drugo značenje. Rečenicu sam prevela na dva načina:

·        „Kapljica mokraće pala je i pridružila se barici na pločicama ispod stolice.“
·        „Još jedna kap mokraće pridružila se barici na pločicama ispod stolice.“


Tekst sam pročitala par puta pre nego što sam ga pokazala svojoj grupi, postepeno dolazeći do boljih rešenja za određene konstrukcije koje bi učinile da tekst zvuči prirodnije.
Za mene tekst nosi ocenu 5 na skali od 1 do 10, najviše zbog toga što sam na času bila izložena dobrim idejama o rešavanju problematičnih delova teksta.