O noveli sam čitala na wikipedia.com i na enotes.com gde sam saznala da se radi o ljubavnoj priči (vezanoj i za privatni život autora) prošaranoj temama samoće i izolovanosti od sveta. Cela priča smeštena je u kontekst južnjačke tradicije zastupljene u romanima MekKalersove. Novela je objavljena 1943. godine. Sam naslov mi deluje melanholično i u potpunosti odgovara osećanju koje mi donosi čitanje pasusa za prevod. Pasus predstavlja opis najveće zgrade u jednom izolovanom gradiću u avgustovsko popodne, kao i pojavu misteriozne osobe u njoj. Autor nas prvo vodi kroz ulicu, pa nas približava zgradi prikazujući nam detalje vezane za njen izgled i konačno nam daje vezu sa samom unutrašnjosti zgrade predstavljajući nam ruku i lice koje se pomalja iz nje. MekKalersova uspeva da spoljašnjim opisom i pažljivo biranim epitetima kaže toliko toga o atmosferi i emocijama koje nam donosi dati prizor.
Pre početka prevođenja pročitala sam tekst pet puta. Koristila sam sledeće rečnike i priručnike:
Oxford Advanced Learner’s Dictionary, 7th ed.
U njima nisam pronašla sve odgovore, ali su mi pomogli sa rečima kao što su „dingier“ i „dim“, na primer. Verzija bi verovatno bila drugačija da nisam prisustvovala času jer mi je diskusija pomogla u prevodu reči i izraza kao što su “shutter“, “crossed eyes“, “porch“ i “chain gang“.
Najveći sam problem imala sa delom rečenice “[...] with two gray crossed eyes which are turned inward so sharply that they seem to be exchanging with each other one long and secret gaze of grief.” Rešila sam da ga prevedem na ovaj način: „ [...] razrokih sivih očiju koja se okreću jedno ka drugom tolikom brzinom da se čini kao da izmenjuju jedan dug i tajan pogled pun tuge.” Zbunio me je izbor vremena u “are turned inward so sharply” što sam na kraju prevela uključujući aspekat učestalosti.
Takođe sam imala problema sa izrazom “boarded up” koji sam na kraju odlučila prevesti tehnikom zamene kao “pokrivena daskama”, iako smatram da taj izraz ne opisuje tačan pojam zabarakadiranosti kuće.
Treći problem mi je bio izraz “nothing whatsoever to do” što sam prevela kao “ništa se ne dešava”, trudeći se da zadržim upotrebljivost izraza u srpskom jeziku, kao i izraz “as likely as not” pri čijem prevođenju sam koristila tehniku antonimijskog prevoda i došla do “velike su šanse da se nijedna živa duša neće više pojaviti […]”.
Još jedan od problema bilo je slaganje vremena, pošto sam pri čitanju teksta odmah primetila kako autor koristi prezent, ali i futur, za opisivanje učestalih radnji. Nisam bila sigurna da li je u redu da taj futur prebacim u srpski prezent, ali učinilo mi se da bi tako bolje iskazala poentu rečenice (“Međutim, na drugom spratu nalazi se prozor nepokriven daskama; ponekad u kasno poslepodne, u vreme najveće vrućine, jedna ruka otvara kapak i jedno lice posmatra grad.”).
Peti problem mi je bilo direktno obraćanje autora čitaocu (obraćanje u drugom licu), jer sam htela da prevod deluje prirodno i u sklopu sa ostalim rečenicama, ali i da zadrži stil koji je autor koristio. Možda bi prevod bolje zvučao u trećem licu, ali nisam htela da se izgubi namera pisca.
Prevod naziva “Forks Falls Road” sam transkribovala i dodala reč “ulica” kako bih ga predstavila u obliku srpskog ekvivalenta bez korišćenja bukvalnog prevoda.
Prevod sam pročitala desetak puta pre nego što sam ga predala grupi trudeći sa da nađem bolja rešenja za neke delove teksta koji su mi se činili težim tokom prevođenja. Tekstu bih dala ocenu 7 na skali od 1 do 10. Tekst su mi otežale konstrukcije u engleskom čiji prevod na srpski zahteva određenu preraspodelu ili zamenu kako bi zvučao prirodno, kao i vremena koja su korišćena, a koja se nadam da sam zadovoljavajuće prevela.