четвртак, 27. октобар 2011.

Dnevnik prevoda (Carson McCullers, "The Ballad of the Sad Café")


O noveli sam čitala na wikipedia.com i na enotes.com gde sam saznala da se radi o ljubavnoj priči (vezanoj i za privatni život autora) prošaranoj temama samoće i izolovanosti od sveta. Cela priča smeštena je u kontekst južnjačke tradicije zastupljene u romanima MekKalersove. Novela je objavljena 1943. godine. Sam naslov mi deluje melanholično i u potpunosti odgovara osećanju koje mi donosi čitanje pasusa za prevod. Pasus predstavlja opis najveće zgrade u jednom izolovanom gradiću u avgustovsko popodne, kao i pojavu misteriozne osobe u njoj. Autor nas prvo vodi kroz ulicu, pa nas približava zgradi prikazujući nam detalje vezane za njen izgled i konačno nam daje vezu sa samom unutrašnjosti zgrade predstavljajući nam ruku i lice koje se pomalja iz nje. MekKalersova uspeva da spoljašnjim opisom i pažljivo biranim epitetima kaže toliko toga o atmosferi i emocijama koje nam donosi dati prizor.

Pre početka prevođenja pročitala sam tekst pet puta. Koristila sam sledeće rečnike i priručnike:
Oxford Advanced Learner’s Dictionary, 7th ed.

U njima nisam  pronašla sve odgovore, ali su mi pomogli sa rečima kao što su „dingier“ i „dim“, na primer. Verzija bi verovatno bila drugačija da nisam prisustvovala času jer mi je diskusija pomogla u prevodu reči i izraza kao što su “shutter“, “crossed eyes“, “porch“ i “chain gang“.

Najveći sam problem imala sa delom rečenice “[...] with two gray crossed eyes which are turned inward so sharply that they seem to be exchanging with each other one long and secret gaze of grief.” Rešila sam da ga prevedem na ovaj način: „ [...] razrokih sivih očiju koja se okreću jedno ka drugom tolikom brzinom da se čini kao da izmenjuju jedan dug i tajan pogled pun tuge.” Zbunio me je izbor vremena u “are turned inward so sharply” što sam na kraju prevela uključujući aspekat učestalosti.

Takođe sam imala problema sa izrazom “boarded up” koji sam na kraju odlučila prevesti tehnikom zamene kao “pokrivena daskama”, iako smatram da taj izraz ne opisuje tačan pojam zabarakadiranosti kuće.

Treći problem mi je bio izraz “nothing whatsoever to do” što sam prevela kao “ništa se ne dešava”, trudeći se da zadržim upotrebljivost izraza u srpskom jeziku, kao i izraz “as likely as not” pri čijem prevođenju sam koristila tehniku antonimijskog prevoda i došla do “velike su šanse da se nijedna živa duša neće više pojaviti […]”.

Još jedan od problema bilo je slaganje vremena, pošto sam pri čitanju teksta odmah primetila kako autor koristi prezent, ali i futur, za opisivanje učestalih radnji. Nisam bila sigurna da li je u redu da taj futur prebacim u srpski prezent, ali učinilo mi se da bi tako bolje iskazala poentu rečenice (“Međutim, na drugom spratu nalazi se prozor nepokriven daskama; ponekad u kasno poslepodne, u vreme najveće vrućine, jedna ruka otvara kapak i jedno lice posmatra grad.”).

Peti problem mi je bilo direktno obraćanje autora čitaocu (obraćanje u drugom licu), jer sam htela da prevod deluje prirodno i u sklopu sa ostalim rečenicama, ali i da zadrži stil koji je autor koristio. Možda bi prevod bolje zvučao u trećem licu, ali nisam htela da se izgubi namera pisca. 

Prevod naziva “Forks Falls Road” sam transkribovala i dodala reč “ulica” kako bih ga predstavila u obliku srpskog ekvivalenta bez korišćenja bukvalnog prevoda.

Prevod sam pročitala desetak puta pre nego što sam ga predala grupi trudeći sa da nađem bolja rešenja za neke delove teksta koji su mi se činili težim tokom prevođenja. Tekstu bih dala ocenu 7 na skali od 1 do 10. Tekst su mi otežale konstrukcije u engleskom čiji prevod na srpski zahteva određenu preraspodelu ili zamenu kako bi zvučao prirodno, kao i vremena koja su korišćena, a koja se nadam da sam zadovoljavajuće prevela.

четвртак, 20. октобар 2011.

Truman Kapoti, Hladnokrvno ubistvo

Herbert Vilijam Klater, vlasnik farme River veli, imao je četrdeset i osam godina i zahvaljujući nedavno obavljenom lekarskom pregledu za polisu osiguranja, znao je da je savršenog zdravlja. Iako je nosio naočare bez okvira i bio prosečne visine, od oko metar i sedamdeset centimetara, gospodin Klater se činio vrlo muževnim. Bio je širokih ramena, još uvek tamne kose, četvrtastog lica koje je zračilo samopouzdanjem i zdravim mladalačkim sjajem, i besprekornih, zdravih zuba dovoljno jakih da slome orah. Imao je sedamdeset kilograma, koliko i dana kada je diplomirao na Univerzitetu u Kanzasu, gde se specijalizovao u oblasti poljoprivrede. Nije bio bogat poput najbogatijeg čoveka u Holkamu, gospodina Tejlora Džounsa, vlasnika susednog ranča. Uprkos tome, bio je najpoznatiji stanovnik svoje zajednice koji se isticao i u Garden Sitiju, obližnjem sedištu okruga, gde je odlučno upravljao građevinskim odborom za nedavno izgrađenu Prvu metodističku crkvu, zdanje vredno osamsto hiljada dolara. U to vreme bio je predsedavajući Konferencije udruženja poljoprivrednika u Kanzasu i vrlo cenjen i poštovan među svim poljoprivrednicima srednjeg zapada i ponekim službama u Vašingtonu, gde je bio član Republičkog fonda za razvoj poljoprivrede tokom Ajzenhauerovog mandata.

Dnevnik prevoda (Truman Capote, In Cold Blood)

Pre nego što sam počela prevoditi informisala sam se o vrsti teksta koju prevodim. Čitala sam o autoru, osnovnim idejama dela, stilu koji je autor koristio, vremenu i mestu u kojem se delo pojavilo, kao i o motivima autora i o tome šta samo delo predstavlja u datom književnom žanru i celokupnoj književnosti. Saznala sam da je delo bazirano na istinitim događajima i da predstavlja opis brutalnih ubistava koja su se desila u Kanzasu. Autor dela, Truman Kapote, napisao je delo na osnovu beležaka koje je sakupljao o datim zločinima tragajući za istinom. Delo pripada takozvanom žanru „dokumentarnog romana“ koji graniči sa novinarstvom. Pojavilo se 1966. godine i istog trenutka postalo veoma popularno proslavljajući rođenje novog književnog žanra. Dati odlomak predstavlja deskripciju lika Herberta Vilijama Klatera. Govori nam o njegovom izgledu, starosti, zdravstvenom stanju, stečenom obrazovanju i položaju u društvu. Pre početka prevođenja, pročitala sam tekst desetak puta kako bih ustanovila nepoznate reči i izraze, kao i vreme kojim se pisac poslužio. Koristila sam i papirne i elektronske priručnike i rečnike: Oxford Advanced Learner’s Dictionary, Englesko-srpski rečnik Krstarice, Dictionary.com, Wikipedia.com, Youtube.com, Inogolo.com/pronunication. U njima nisam našla odgovore na sva pitanja. U Oxford rečniku mogla sam pronaći opis nepoznatog termina i tako doći do termina na srpskom jeziku. Najveće sam poteškoće imala sa pronalaženjem korektnog prevoda na srpski jezik, jer nisam mogla doći ni do jednog kvalitetnog englesko-srpskog rečnika koji ispunjava svoju funkciju. Dolazak na čas pre prevoda omogućio mi je uvid u različite prevodilačke tehnike koje sam i sama potom koristila u prevodu datog teksta, kao što su analogni prevod, preraspodela, itd. Isto tako, prisustvo mi je pomoglo da lakše definišem probleme na koje sam naišla tokom rada. Najviše sam problema imala sa analognim prevodom i prevođenjem ustaljenim prevodnim ekvivalentom. Za neke izraze na engleskom jeziku nisam mogla utvrditi tačan ekvivalent u srpskom jeziku. Povrh svega, nisam mogla naći nijedan priručnik koji bi mi u tome mogao pomoći. Neki od važnijih problema bili su mi izrazi i reči poput:

  1. The Kansas Conference of Farm Organizations
  2. The Federal Farm Credit Board
  3. Midwestern agriculturalists
  4. Ranchers
  5. Farmers
1. i 2. problem: Budući da sama nisam upućena u srpske ekvivalente reči na koje sam naišla (nisam dovoljno informisana ili izložena datom jezičkom registru formalnih termina) nisam mogla drugačije da prevedem, sem da pronađem sve moguće prevode pojedinačnih reči i zatim sklopim izraz za koji verujem da govori najviše o samom smislu pojma.

3, 4. i 5. problem: Ekvivalenti ovih termina u srpskom jeziku mi takođe nisu poznati. Odlučila sam da termin “agriculturalists” prevedem kao “poljporivrednici”, a termine “farmers” i “ranchers” kao “poljoprivrednici”, ili jednostavno, mada vrlo verovatno netačno, “rančeri”. Pokušala sam da nađem i opise poslova koji bi mi ukazali na razliku u definiciji pojmova u srpskom i engleskom jeziku, ali kada je došlo do srpskih termina, nisam pronašla zadovoljavajuće rešenje.

Pre nego što sam predala prevod svojoj grupi, pročitala sam ga desetak puta pokušavajući da utvrdim da li sam iskoristila najbolje izraze do kojih sam došla i da li sam rečenice povezala na pravi način. Za mene je ovaj zadatak bio osrednje težak. Dala bih mu ocenu 7 jer nisam u potpunosti zadovoljna svojim rešenjima koja su uslovljena nedostatkom kvalitetnih izvora i priručnika za prevod, kao i mojim nedovoljnim fondom reči kada se radi o formalnim i ustaljenim terminima u srpskom jeziku.